BIJELI LABUD

Čista sam
Da se uprljam
Grijehom tvojih prstiju.

Priđi još malo
Da te dotaknem prstima
Što se gube,
Još samo malo...
Dotakni me
Da se ovlažim u tvojoj kosi
Sjajnoj od briljantina.
Tvoja sam grešnica
Samo tvojim usnama
Zgrješena svjesno
Do besvjesti.
Dotakni me,
Da se osušim od hladnoće
Što prima me u čulnoj noći
Zime jedne ohladnjele od niprisnosti.

Zagrli me samo noćas još,
Čulno da se porazbijam
Na oštrici tvojih dodira.
Reži me bez kapi krvi
Tupim djelom svojih poljubaca.
Očisti me, od tvojih nedolazaka
U moju kosu rukama.
Usnom mi zamrljaj želju,
Tvog nedodira...
I uskrsni me u labuda
Što nesmetano plovi
Vodama
Životne nam ljubavi