Ne vidim te u ovoj noći
Koju primam po mirisu jeseni
Sa voćki poodmaklog septembra
Osipaju se uveli listovi
I padaju na moju dušu.
Tebe nema, moj anđele
Tvoje ruke nema da me osveti
Da me iz ambisa dohvati
Usna tvoja prihvati
I opije vinom slađanim.
Ostavljaš li tragove
Kao daleke trošne putnike
Gaziš li to zvonko po srcu
Što se osipa u suzama mermera.
I pijanac je svjestan svojih djela
U bunilu svoga zla,
A ja
Čašu tvoga imena ispijam
I pijana sam...prije dna
Нема коментара:
Постави коментар