LJEPOTO

Hoću li te tražiti kad me budu nosili putevi
A vrijeme pronosilo,kroz godine:bez tebe!
Hoću li te i tad,voljeti ...Hoću li te sresti:
Kad mi budu na uho šaputali,nešto,
što sam željela čuti,samo tvoim glasom:
I zamišljenim tvoim riječima-u mojoj glavi:
Nikad mi ne bi izgovoreno!Hoću li oči slopiti,nekad
Kad mi obraz budu dodirivale ruke, strane koži obraza mog!
A ja sam svoj obraz čuvala za kožu Tvog dodira!
Hoću li te sresti,nekad,negdje?!
Ko zna gdje te mogu sresti?Ko zna
Možda mi ni jedna ptica neće pomoći,
Glasom upozorenja,da sam na pravom putu-da te pronaðem?
Hoće li vjetrovi prećutati moim koracima put,
Koji vodi do tebe:Ljepoto....Zašto mi oči sklapaš?Gdje si noćas?!
Možda ću jednom u osmjehu sunca zaboraviti da te tražim.
A ti si tamo gdje će te moje srce pronaći!!!
Ipak....Ljepoto,dok mi sklapaš oči: gdje si?
Koja te tama prepoznala,pa ti odjeću oboila sobom?
čija te toplina uspavala?
Dali svijeća ili svijetlo,oči ti sklapa za san: noćas;Ljepoto!!!
što mi oči sklapaš,kad znaš da treba da te tražim
Lutko,najdraža moja pjesmo,
Neispisana razglednice što stoiš u izlogu mog života!
Spavaš li...olovko srca moga... Dali mi to Po snovima pišeš,
Polako i isprekidano: Gdje si sad!?