U vatri pucketa grančica mala
Ko plamen svijeće u gustoj tmini
Kiša je mrak svjetlu dala
Kao da se jesen predaje zimi.
Tama širokom srcu je bliska
Za ovom ljepotom mrijeću
Zamagljena okna srce mi se stiska
Na zidu ima i divova uz svijeću.
Topla je soba, samo ja i mati
Uvijek mi je govorila mada nesmje:
“Ništa ti ta slova neće dati
I nikad se ti nećeš najesti od pjesme.”
Ti mila moja, ne reci teko
U plamenu svijeće srce mi žubori
I sva zatreptim u zanosu jako
Kad riječ mi sa pjesmom zbori.
A vani je jesen na zimskom pragu
Prohladno je veče u zavoju noći
Neka me nose k samom vragu
Pjesme-zvaće me u samoći.
Нема коментара:
Постави коментар