MOŽDA

Možda su tvoje oči bile
Morske sirene za moje snove
A tvoj osjećaj pripadanja meni
Slijepa ulica u zimu,
Kad pahulje padaju u more.
I moja ljubav postaje voda.

Možda su neke nježnosti postale stvarnost
U mojim snovima.

Prestala sam da brojim uzaludne želje
Da ti nebo presječem
Kao trag jednog glasa
što je uzleteo uzalud u visine.

Možda ću sačekati izvještaje noćnog neba
što svjetluca u obliku zvijezda
Kroz visine...

Kad pogledam u nebo
Ostajem bez daha, bez tvog zagrljaja
Bez tebe
I svega što je stvarnost kojoj pripadam.
A mašta mi u srcu drhti.