CAR ZEMLJE NJEŽNOSTI

Oči su nam stara prašnjava gitara
Što ostavljena samuje i tišinu svira
Sa kakvom to nježnošcu ocima caruješ
Pa tako tužno zna da dušu mi dira.

Mi smo samo dvije preplašene srne
Što plaho bježe u šipražje gusto
Da smo barem skriti u istom šumarku
Lovac bi uzalud pucao, u pusto.

Možda smo ipak, dva laneta mala
Ostavljena, sama a proplanak goli
Šta ce s nama biti, ako pukne metak
A nema nikog, da nas pazi i voli.

Nepogrešivo si car zemlje nježnosti
Kad ti samo pogled, u dušu me dira
Oci su nam stara prašnjava gitara
Što ostavljena samuje i tišinu svira.


1991